Download Al-Gazali, Izbavljenje Od Zablude PDF

TitleAl-Gazali, Izbavljenje Od Zablude
File Size662.8 KB
Total Pages41
Document Text Contents
Page 1

Ebu Hamid el-Gazali



IZBAVLJENJE

OD

ZABLUDE




Hilmo Neimarlija

Page 2

ابو حامد الغزالي

المنقذ من الضالل

Ebu Hamid el-Gazali

El-munkiz min ed-dalal

Biblioteka Tesavuf

Urednik: Muhamed Mrahorović

Recenzenti: Nusret Čančar Muhamed Mrahorović

Lektor: Džemaludin Latić

Omot: Mustafa Salihagić

Page 20

obala, potrebno je zaštititi ljude od čitanja tih knjiga. I kao što je potrebno dijete držati podalje od

zmije, treba ljude zaštititi od slušanja tih zbrkanih raspravljanja.

Učen čovjek treba da je poput vještog krotitelja kada ovaj sam uzima zmiju. Krotitelj

razlučuje protivotrov i otrov, izvlači protivotrov i poništava otrov. Ni učen čovjek ne treba da

uskraćuje protivotrov onome kome je potreban. On treba da je i poput pronicljivog mjenjača novca

kada ovaj stavlja ruku u vreću krivotvoritelja. Mjenjač vadi čisto zlato a odbacuje krivotvorene i lažni

novac, i ne treba da škrtari dajući ga onome kome je potreban.

Čovjeku kome treba zmijski protivotrov, a prema njemu osjeti gađenje kada sazna da je

izvučen iz zmije koja luči otrov, nužno je to razjasniti.

Siromahu kome je neophodan novac a koji odbija da ga uzme, jer dolazi iz vreće

krivotvoritelja, nužno je ukazati da je njegovo odbijanje posljedica pukog neznanja i uzrok što ostaje

bez koristi koju traži. Nakraju, treba mu objasniti da ni najveća međusobna blizina izvornog i

krivotvorenog ne može učiniti izvorno krivotvorenim, kao što ne može učiniti istinu neistinom a

neistinu istinom.

Eto toliko sam htio reći o opasnostima i zlu koje dolazi od filozofije.



Nakon što sam završio s naukom filozofije, njenim proučavanjem, razumijevanjem i

razobličavanjem onoga što je u njoj lažno, shvatio sam da ni ona ne ispunjava u potpunosti ono što

obećava i da razum nije sposoban obuhvatiti sva pitanja i odgonetnuti sve zagonetke.

Tada su se pojavili najistaknutiji talimije i raširili medu ljudima svoju priču o spoznaji stvari

koju daje imam, nepogrešiv i postojan u istini. I namislio sam da istražim njihova kazivanja kako bi se

rasvijetlilo što je u njihovim spisima.

Dogodilo se, međutim, da mi stigne strogi nalog od halife da napišem djelo u kojem bi se

razotkrilo što je uistinu njihovo učenje. Tome nisam mogao izmaći; poticaj izvana nadodao se mojoj

unutarnjoj pobudi, i počeo sam istraživati njihove spise i sabirati njihova kazivanja.

Do mene su već ranije stigla neka kazivanja talimija. Ona su potjecala od savremenih

predstavnika učenja o podučavanju od nepogrešivog imama i nisu bila vjerna putu koji su zastupali

njegovi utemeljitelji. Sakupio sam ta kazivanja, uspostavio među njima čvrst poredak, podvrgao ih

provjeri usporedbom - i dao potpune odgovore na njih. Tada su mi neki ljudi s puta istine predbacili

da sam pretjerao učvršćujući dokaze talimija. Govorili su:

„Radio si za njih! Oni sami nikada ne bi mogli sebi pomoći pred nejasnoćama svoga učenja,

da ga ti nisi ustanovio i priredio."

Taj prigovor nije bez osnova.

Kada je Ahmed ibn Hanbel
40

predbacio Harisu Muhasibiju
41

- Bog im se smilovao! - zbog

njegovog pisanja protiv mutezilija, i Haris mu rekao: „Pobijanje novotarija je najstroža vjerska

40

Ahmed ibn Hanbel (241/855), proslavljeni protivnik mutezilija, utemeljitelj pravne škole najradikalnijeg tradicijskog

usmjerenja i najoštrije suprotstavljene slobodnom osobnom rasuđivanju. Hanbelijska škola danas prevbdava u centralnoj i

sjevernoj Arabiji.

41
Ebu Haris el-Muhasibi (243/857), prvi istaknuti predstavnik "bagdadske škole tesavufa". Posebno nastojao na moralnom

pročiićenju i dinamiziranju sufijske spoznaje.

Page 21

dužnost!", Ahmed je uzvratio: „Dakako! Ali ti si prvo iznio njihovu zabludu, pa si tek onda odgovorio

na nju. Zbog čega si siguran da se neće javiti sumnja kod onoga ko to preuzme s razumijevanjem, a ne

osvrne se na tvoj odgovor, ili se pak zamisli nad tvojim odgovorom, ali ga ne uspije u bitnome

razumjeti?"

Ibn Hanbelov prigovor je opravdan, ali - kada se radi o zabludi koja nije raširena. Odgovor na

nju je nužan, a na nju je moguće odgovoriti nakon što se ona iznese.

Nema potrebe da neko drugi razrađuje zabludu talimija koju oni sami nisu iznijeli. Ja to sam

nisam učinio. Naprotiv, tu zabludu sam čuo od jednog mog prijatelja, koji se sa mnom razišao nakon

što se pridružio njima i počeo zagovarati njihovo učenje. Ispričao je da talimije ismijavaju pisce djela

u kojima se pobija njihovo učenja, jer da ti pisci ništa ne razumiju od njihovog obrazloženja. Zatim je

iznio to obrazloženje kako ga oni izlažu. Nisam za sebe želio da oni pomisle o meni kako sam i ja

zanemario njihovo izvorno obrazloženje, pa sam ga iznio, a da ne bi pomislili kako sam ga čuo ali ga

nisam razumio, iznio sam ga u vjerodostojnom obliku. Moj cilj je bio da predstavim njihovu zabludu

koliko god je to moguće, a zatim da jasno pokažem njenu štetnost. Iz toga je proizašlo da oni ništa ne

nude, i da njihovo raspravljanje nema vrijednosti.

I sigurno se ta novotarija, slaba kakva jest, ne bi raširila do tog stupnja bez pomoći ljudi

istinoljubivih ali neznalica. Gorljiva revnost onih koji podržavaju istinu vodila ih je u dugotrajno

sporenje sa talimijama o pretpostavkama njihovog naučavanja i tome da ih pobijaju u svemu onome

što su oni govorili; osporavali su i dokaz o podučavanju i učitelju, a talimije naučavaju da nije valjano

poučavanje od bilo kakvog učitelja, već samo od nepogrešivog učitelja. Pa se u toj raspravi obznanilo

obrazloženje talimija kao očevidan dokaz o podučavanju i učitelju, a govor njihovih osporavatelja

pokazao se slabim. To je dovelo u zabludu neke ljude te su u tome vidjeli snagu učenja talimija i

slabost u učenju onih koji su ih pobijah. Ti ljudi nisu uvidjeli da je to slabost branilaca istine i njihovo

nepoznavanje puta koji vodi istini. Jer, tačno je da imamo potrebu za učiteljem, i to nepogrešivim

učiteljem. Ali, naš nepogrešivi učitelj je Muhammed - Bog mu se smilovao i mir mu podario!

Ako talimije kažu: „On je mrtav", odgovorićemo: „Vaš učitelj je skriven."

Oni mogu reći: „Naš učitelj je podučio propovjednike i razaslao ih po zemljama, i on očekuje

njihov povratak ako se među njima pojave neslaganja ili se suoče s kakvim nejasnoćama." Mi ćemo

uzvratiti: „Naš učitelj je također podučio propovjednike i razaslao ih po zemljama. No on je poduku

dovršio, kao što je rekao Uzvišeni Bog: 'Sada sam vam vjeru vašu dovršio i blagodat svoju prema

vama upotpunio.'
42

A od trenutka kada je učenje dovršeno, smrt učitelja ne izaziva štetu, kao što je ne

izaziva ni njegova odsutnost."

Preostaje njihovo pitanje: „Kako ćete suditi o onome o čemu niste prethodno čuli? Po tekstu,

za koji niste čuli, ih po slobodnom tumačenju
43

, ili po vlastitom mišljenju, što je izvor neslaganja?"

Odgovorićemo: „Činićemo ono što je učinio Muaz, kada ga je Božji Poslanik - Bog ga blagoslovio i


42

Kur'an, 5, 3.

43
Slobodno tumačenje, Riječ izvorno znači truditi se, nastojati. U pravnoj i drugim naukama islama znači

slobodni osobni napor na rješavanju onog religijskog pitanja do čijeg se punovažnog i opštepoznatog rješenja nije došlo, a

ono se ne može postići izravnim obraćanjem na Kur'an i hadis, kao i onog pitanja koje je već riješeno, ali okolnosti u kojima
se postavlja ne dopuštaju pronalaženje i/ili primjenjivanje autoritativnog rješenja. U klasičnom razdoblju islama pitanje

slobodnog osobnog tumačenja bilo je jedan od važnih motiva razlikovanja kako medu pravnim tako i među teološkim

školama U postklasičnom razdoblju pitanje je osjetno zagašeno prevladavajućim mnijenjem da je pravno-teološka

formulacija islama i islamske prakse života u cjelosti izvršena i dovršena, te da su „vrata idžtihada" „zatvorena". U novije
doba, pitanje idžtihada je aktualizirano na različitim razinama islamske obnove i muslimanskog modernizma (Šire o

teorijskim i povijesnim aspektima . Seid Ramadan, Islamsko pravo, Sarajevo 1984. str. 62-71, Muhamed Ikbal,

Obnova vjerske misli u islamu, Sarajevo 1979,str 110-114).

Page 40

te





dolazi od onih koji ih pobijaju na

Page 41

UZ OVAJ PREVOD

Ovaj prevod Izbavljenje od zablude
je po izdanjima izvornika koja su priredili Mustafa

Ebul- El-munkiz min ed-
dalal, Kairo 1973) i Abdul-Halim Mahmud El-
munkiz min ed-dalal. Bejrut 1979). Za sporna mjesta

El-munkiz min
ed-dalal El-munkiz min
ed-dalal, arapski izvornik i francuski prevod, Bejrut

knjizi: S. N. Grigorijan, Iz istorii filosofii Srednej
Azii i Irana /VII-XII vv./ , Moskva 1960) i engleski
prevod W. Montgomerv Watta (The Faith and
Practice of Al-Gazali, Lahor 1963).

prevodima Gazalijevih djela bila je bibliografija

Gazalijevih spisa Abdurahmana Bedevija Muellifat
el-Gazali, Kuvajt 1977, te bibliografija izdanja

Et-turas el-arebi el-
islami, Basra 1982.



Str

ZAPADANJE U SKEPTICIZAM I PORICANJE ZNANJA 7

10

FILOZOFIJA 10

U 17

PUTEVI SUFIJA 22

25



NAKON ODUSTAJANJA OD NJEGA 27

Similer Documents