Download Malleus Malefic Arum - Malj Koji Ubija Vjestice PDF

TitleMalleus Malefic Arum - Malj Koji Ubija Vjestice
File Size3.3 MB
Total Pages450
Table of Contents
                            DIO PRVI
	PITANJE I.
	PITANJE II.
	PITANJE III.
	PITANJE IV
	PITANJE V.
	PITANJE VI.
	PITANJE VII
	PITANJE VIII.
	PITANJE IX.
	PITANJE X.
	PITANJE XI
	PITANJEXII.
	PITANJE XIII.
	PITANJE XIV.
	PITANJE XV
	PITANJE XVI.
	PITANJE XVII.
	PITANJE XVIII.
DIO DRUGI
	I. PITANJE
		I.
		II.
		III.
		IV.
		V.
		VI.
		VII.
		VIII.
		IX.
		X.
		XI.
		XII.
		XIII.
		XIV.
		XV.
		XVI.
	II. PITANJE
		1.
		2.
		3.
		4.
		5.
		6.
		7.
		8.
DIO TREĆI
	GLAVA PRVA
		1. PITANJE
		2. PITANJE
		3. PITANJE
		4. PITANJE
		5. PITANJE
	GLAVA DRUGA
		6. PITANJE
		7. PITANJE
		8. PITANJE
		9. PITANJE
		10.PITANJE
		11.PITANJE
		12.PITANJE
		13.PITANJE
		14.PITANJE
		15.PITANJE
		16.PITANJE
	GLAVA TREĆA
		17.PITANJE
		18.
PITANJE
		19.
PITANJE
		20.PITANJE
		21.PITANJE
		22.PITANJE
		23.PITANJE
		24.PITANJE
		25.PITANJE
		26.PITANJE
		27.PITANJE
		28.PITANJE
		29.PITANJE
		30.PITANJE
		31.
PITANJE
		32.PITANJE
		33.PITANJE
		34.PITANJE
		35.
PITANJE
BULA Pape Inocenta VIII.
Dodatak: Načini mučenja
                        
Document Text Contents
Page 2

Heinrich Institoris & Jacob Sprenger
MALLEUS MALEFICARUM

Malj koji ubija vještice
MALLEUS MALEFICARUM je zasigurno jedna od rijetkih knjiga koja je

na tako značajan način obilježila život, zakonodavstvo i pravnu (crkvenu

i svjetovnu) praksu europskog srednjovjekovlja. Ona i do danas nosi aureolu

jednog od najlucidnijih, ali i najmračnijih proizvoda slijepe, nekritičke vjere

u određene dogme, istovremeno popraćene s krajnjom mržnjom prema

svima onima koji ne dijele isto mišljenje. Sažimajući u sebi sve ono što je

u tadašnjoj praksi Inkvizicije bilo najokrutnije, najperfidnije i najzlokobnije,

MALLEUS MALEFICARUM je obuhvatio složeni pojam čarobnjaštva, koji su

svjetovni sudovi bez ikakve rezerve preuzeli od crkvene inkvizicije, i to je

zajedničko shvaćanje karakteriziralo čitavo razdoblje progona vještica, te

ujedno mrvilo i zadnje i sporadične vapaje zdravoga razuma.

Kako su, prema mišljenju tadašnjih teologa, čarobnjaštvu sklonije žene,

ovo je djelo okrenuto poglavito protiv vještica, i predstavlja najmračniju

i najperverzniju antologiju tekstova crkvene i filozofske literature ikada

napisane o ženama. S druge, pak, strane, nemoguće je oteti se dojmu o

zapanjujućoj suvremenosti ove mračne knjige, kako zbog aktualnog odnosa

suvremenog čovjeka prema ženskom spolu, tako i zbog još uvijek prilično

krutog stava Crkve po tom pitanju.

Page 225

nijednoj dragoj ženi da pristupi njezinu krevetu, osim svojoj kćeri koja
joj je pomagala pri porodu. Kako je htio otkriti razlog, muž se sakrio
i promatrao čitav svetogrdni obred posvećivanja djeteta vragu koji smo
opisali. Pri tome mu se učinilo da se dijete samo, vražjom moći, uspinja-
lo lancem o koji bijahu obješeni kuhinjski lonci. Prestravljen strašnim
čarolijama kojima su zazivale vraga i drugim nečistim obredima koje su
izvodile, muškarac je oštro zahtijevao da dijete bude odmah kršteno. I
dok su prelazili preko mosta iznad rijeke, da odvedu dijete u drugo
selo gdje se nalazila crkva, muškarac je izvukao svoj mač i nasrnuo na
kćer koja je nosila dijete, govoreći u prisutnosti drugih dviju osoba:
"Nećeš prenijeti dijete preko mosta. Ili će ga prijeći samo ili ću te utopi­
ti u rijeci." Kći se prestrašila, kao i druge dvije žene u njezinu društvu,
upitavši ga je li sišao s uma (jer čovjek nikome osim dvojici muškaraca
koji su bili s njime, nije odao što je vidio). I on odgovori: "Pokvarena
kurvo! Svojim si čarolijama učinila da se dijete uspinje lancem u ku­
hinji. Sada učini da samo prijeđe preko mosta ili ću te utopiti u rijeci."
Kći, stoga, spusti dijete na most i svojim umijećem zazove vraga. I od­
jednom ugledaju dijete na drugoj strani mosta. A kada su se vratili
kući nakon što je svećenik krstio dijete, muž, budući daje sada imao
svjedoke koji su mogli potvrditi da mu se kći bavi čarobnjaštvom (jer
prije nije mogao dokazati zločin žrtvovanja vragu jer mu je jedini
svjedočio), optužio je pred sucem kćer i ženu nakon proteka vremena
njihova očišćenja. I obje bijahu spaljene, a zločin primalja koje su
obavljale taj bezbožni obred žrtvovanja, bijaše razotkriven.

No, ova priča nameće dvojbu s kojim ciljem ili svrhom se izvodi to
bezbožno žrtvovanje djece, i kakvu korist od njega imaju demoni?
Možemo odgovoriti da demoni to čine iz tri razloga, koji služe njihovim
najopakijim ciljevima. Prije svega to čine radi svoje oholosti, koja
nikada ne jenjava; kako je rečeno: "I mrzitelji tvoji glave podižu."31

Jer, svim se silama trude pokoriti se božanskim obredima i ceremoni­
jama. Drugi je razlog taj, da ljude lakše zavaravaju prividno pobožnim
djelima. Na isti način zavode i mlade djevice i dječake. Premda ih mogu
vabiti posredstvom zlih i pokvarenih ljudi, radije ih obmanjuju čarobnim
zrcalima i odrazima iz vještičjih noktiju, navodeći ih da vjeruju kako
vole nevinost, premda je preziru. Jer, vrag iznad svega prezire Blaženu
Djevicu jer mu je glavu satrla. Tako i tim prinošenjem djece, obmanju-

31) 'Glave podižu.' Psalam 83:3

Page 226

ju vještice i navode ih na grijeh nevjere pod prividom krijeposnoga
čina. A treći je razlog taj da prisiljavajući vještice da im posvećuju
djecu dok su još u kolijevci, doprinose umnažanju njihova bezbožna
umijeća radi svoje koristi.

To svetogrđe, pak, na tri načina šteti djetetu. Prije svega, vidljive se
žrtve Bogu izrađuju od vidljivih stvari, kao što su vino, kruh ili plodo­
vi zemlje, a sve su to znaci štovanja i pokornosti Bogu, kako je rečeno
u Knjizi Sirahovoj (xxxv): "Ne pokazuj se pred Gospodom praznih
ruku." A takve se žrtve ne smiju poslije upotrijebiti u profane svrhe.
Stoga sveti otac Ivan Damaščanski veli: "Žrtve koje se prinose u crkvi
pripadaju samo svećenicima, no oni ih ne smiju upotrijebiti u svoje svrhe,
veći ih imaju pobožno raspodijeliti tako da dio posvete Bogu, a dio udje­
ljuju siromašnima." Iz toga slijedi da dijete, koje je žrtvovano vragu u
znak njegova štovanja i pokornosti, katolici nikako ne mogu posvetiti
pobožnome životu i predati dostojnoj i plodnoj službi Bogu za nje­
govu i dobrobit drugih ljudi.

Tko, naime, tvrdi da djeca ne trpe kazne radi grijeha majki i drugih
ljudi? Možda će se netko pozvati na prorokove riječi: "Sin neće trpjeti
radi očeva grijeha." No, odlomak iz Izlaska (xx) veli: "Jer, ja, Jahve,
Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca, onih koji me
mrze, na djeci do trećeg i četvrtog koljena." A značenje je tih izreka slje­
deće. Prva govori o duhovnoj kazni, koja proizlazi iz Nebeskoga ili
Božjega, a ne ljudskog suda. A to je kazna koja pogađa dušu, kao što
je gubitak ili uskrata milosti ili kazna boli, odnosno vječnih muka pak­
lenog ognja. Takvom se kaznom čovjek kažnjava samo radi svojih gri­
jeha, onoga naslijeđenoga prvim grijehom ili osobnoga grijeha.

Drugi tekst govori o onima koji oponašaju grijehe svojih otaca,
kako objašnjava Gracijan32 (I, 4. pit., itd.), koji pruža druga objašnjenja
zašto Bog kažnjava čovjeka drugim kaznama, ne samo radi grijeha
koje je počinio ili bi ih mogao počiniti (u čemu ga sprječava kazna koju
taj grijeh za sobom povlači), već i radi grijeha drugih ljudi.

32) 'Gracijan'. Malobrojne poznate podatke o autoru djela 'Concordantia discordantium ca-
nonum' ('Usklađenje neusklađenih kanona'), poznatijeg pod naslovom 'Decretum Gra-
tianum' ('Gracijanov dekret), valja sakupiti iz samoga njegova djela. Gracijan je rođen u Italiji,
vjerojatno u gradu Chiusiju. Pripadao je Kalmaldoleškom redu i predavao je na bolonjskoj
školi. Nije sigurno kada je točno dovršio svoj 'Dekret', no općenito se smatra da je ta zbirka
sastavljena 1151. Neki suvremeni autoriteti, međutim, skloniji su isticati 1140. godinu. Gra­
cijan je umro prije 1179. ili, prema nekima, 1160. Smatra se utemeljiteljem znanosti kanon­
skoga prava.

Similer Documents